Kad jednom odem,vise se ne vracam.

In 666 ways I love you And I hope you feel the same ..


17.04.2014.

:)

Toliko toga za napisati,a malo riječi. Gubitci su se desili ,al to nije razlog mog posustajanja. Ljudi odlaze i dolaze. Ljudi koji su mi bili poput sestre,brata,otisli su. Kako?Zbog cega?Ne znam.Da barem ima neki razlog,bilo bi lakse,ovako samo prestane da traje,ostaje samo neka neugodna tisina,nakon par izgovernih rijeci. Uvijek se pitam zasto mi to treba?Uvijek se trudim da svima budem na usluzi 24h,a na kraju dobijem običnu neugudnu tišinu.Na kraju sam sama pored svih njih. Sad cu se udaljiti od sviju novih,jer ne zelim opet praviti iste greske.Ne zelim da se pitam sta sam krivo uradila,iako znam da sam bila tu kad god im je sta trebalo. Vise ne zelim se toliko truditi. Sad sam ostala na jednoj osobi,koji je uvijek tu za mene.Njega ne bih trebala povrjediti,jer tu je uz mene 11 mjeseci.Necu da se na njemu slomi sav moj strah od ponovnog gubljenja. Trudit cu se za njega. Imam vjeru. Imam njega. Imam porodicu. Imam zdravlje. Imam šta jesti. Imam gdje zivjeti. To je trenutno potrebno.I na tome sam zahvalna:) Ostalo ce doci na svoje.I brat ce valjda doci sebi i biti ono sto je bio prije 2 godine.


{} {

}
Zalutalih :
14727